Poglavlje 6 Temperament

Temperament (gr. \(ταμπεραμέντο\), lat. temperamentum, ćud) je tipičan način emocionalnog doživljavanja i reagiranja i nije skup stečenih osobina, već je pretežno uvjetovan nasljednim čimbenicima (REF). No, također ima i drugih korijena riječi, poput latinske temperare a što znači miješati. A što se to miješa? Miješaju se bihevioralne predispozicije i biološke odrednice.

APA riječnik navodi slijedeću definiciju (Temperament – APA Dictionary of Psychology, n.d.):

the basic foundation of personality, usually assumed to be biologically determined and present early in life, including such characteristics as energy level, emotional responsiveness, demeanor, mood, response tempo, behavioral inhibition, and willingness to explore. In animal behavior, temperament is defined as an individual’s constitutional pattern of reactions, with a similar range of characteristics. Studies of animals ranging from fish to nonhuman primates have documented differences in temperament, particularly along the shy–bold continuum. Within each population, there are individuals that show high levels of exploratory behavior toward novel features and others that appear to display neophobia.

Razvoj temperamenta ovisi o fiziološkim funkcijama, funkcioniranju autonomnog živčanog sustava te žlijezda s unutarnjim lučenjem tj. hormonalnog sustava.

U oblikovanju temperamenta manji utjecaj imaju socijalni čimbenici. No, životno okruženje, okolina i kultura utječu na način ispoljavanja temperamenta, njegovoj regulaciji i samoregulaciji. Jednako tako okolinski čimbenici utječu na način izražavanja emocija.

Temperament se očituje kroz proces emocionalnog doživljavanja, brzini promjena emocionalnih stanja, načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja.

Ovisno o tome kako se ti aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju, ljudi se pokušavaju svrstati u razne tipove temperamenata.

Podjela (tipologija) temperamenta i ujedno najstarija takva podjela potječe od grčkog liječnika Hipokrata, iz 4. st. pr. Krista (REF). Liječnik Galen je preuzeo navedenu tipologiju koja se u određenim modifikacijama održala 20 stoljeća, do današnjih dana.

Tipovi temperamenata prema Hipokratu su: sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik. “Čisti” tipovi u životu ne postoje, stvarni ljudi u svakodnevnom životu posjeduju zbroj osobina koje nalazimo u tim pretpostavljenim teorijskim tipovima. Koncepcija crta osobnosti podrazumijeva da svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina, više ili manje zavisnih. Temperament je prema tome određen, uvjetno govoreći u većoj mjeri ‘fiziološkom konstitucijom’ čovjeka dok se osobnost i osobine ličnosti odnose na cjelokupni obrazac ponašanja koji u sebi nosi i tragove učenja i kulture.

Neke dimenzije temperamenta su: emocionalna stabilnost – nestabilnost, optimizam – pesimizam, ekstrovertiranost – introvertiranost. Prema tome, dimenzije su kontinuumi na čijim su krajevima suprotne kvalitete. Ne postoji dobar ili loš temperament jer sve tipove temperamenata možemo naći među različitim ljudima, različite dobi, profesije, spola i sl.

Predstavlja djetetov ukupni stil reagiranja, koji je genetski određen, stabilan i vidljiv je u ranoj dobi (gotovo po rođenju).

The influence of temperament concepts and research on related areas has also expanded to include general development, education, personality, psychopathology, and the neurosciences (Caspi Shiner, 2006; Kagan Fox, 2006; Posner Rothbart, 2007a; Rothbart Bates, 2006).

My coauthor and I (Rothbart Derryberry,1981, poglavlje 1 Merzel Zenter) have defined temperament as constitutionally based individual differences in reactivity and self-regulation, influenced over time by genes, maturation, and experience. The term constitutional refers to the biological bases of temperament. By reactivity, we mean dispositions toward emotional, motor, and orienting reactions (these are sometimes referred to as the three A’s: affect, activity, and attention). By temperamental self-regulation, we refer to processes that regulate our reactivity. Self-?regulatory dispositions include our motivational tendencies to approach or withdraw from a stimulus, to direct our attention toward or away from it, and the effortful attentional control that serves to regulate our thoughts and emotions. These tendencies form the basis for early coping with challenges presented by others and the environment.

Prema različitim autorima, u literaturi i istraživanjima u psihologiji, dominira pet modela temperamenata mervielde_models_2012.

  • ponašajni (bihevioralni) stilovi, NYLS istraživanje (Thomas i Chess)
  • kriterijski pristup (Buss i Plomin)
  • psihobiološki pristup (Rothbart)
  • pristup regulacija emocija (Goldsmith i Campos)
  • bihevioralno inhibicijski model (Kagan)

6.1 NYLS istraživanje

The New York Longitudinal Study (1956, te narednih nekoliko desetljeća istraživanja) koju su pokrenuli i vodili Alexander Thomas, Stella Chess, Herbert G. Birch and Margaret Hertzig, glavna metodološka metoda je bila direktno opažanje i razgovori (intevju) s roditeljima te identifikacija 9 karakteristika:

  1. razina motoričke aktivnosti

  2. ritmičnost i stupanj regulacije hranjenja, izlučivanja i ciklus budnosti i spavanja

  3. odgovor na novi objekt ili osobu i to u kontekstu prihvaćanja novog iskustva

  4. adaptacija na promjene u okolini (osjetljivost na podražaje)

  5. intenzitet odgovora u ponašanju, razina ‘energije’

  6. opće raspoloženje (npr. prijateljsko, neprijateljsko)

  7. stupanj distraktibilnosti pri obavljaju neke aktivnosti;

  8. usmjerenost pažnje

  9. osjetljivost

temeljem čega su utvrdili tri tipa temperamenta:

  1. lako dijete (easy children) = uglavnom pravilnih bioloških ritmova, pozitivno raspoloženo, lako se prilagođava novim situacijama, manje problema u odgoju i učenju.

  2. teško dijete (difficult children) = nepravilni biološki ritmovi, glavno plakanje i smijanje, loše se adaptira na nove uvjete,

  3. suzdržano dijete (slow to warm up) = relativno niža razina aktivnosti, slabo se prilagođava novim uvijetima, manje su aktivna, sklona povlađivanju pred nepoznatim ljudima

Thomas i Chess (Mervielde et al., 2012) smatraju kako bi roditeljstvo trebalo biti ‘skrojeno’ prema djetetovom jedinstvenom izražaju temperamenta Marginalna nota (they postulated the “goodness-of-fit” concept, suggesting that to ensure a healthy psychological development, parenting should be tailored to a child’s unique temperament.}.

6.2 EAS model

Drugi model su ponudili Buss i Plomin (Buss, 1991) koji opisuju temperament dimenzijama:

  • E (Emotionality)
  • A (Activity Level)
  • S (Sociability)

Temperament je ovdje prikazan kao dio (podklasa) crta osobnosti a koje su određene trima odrednicama: vidljivost u prvoj godini života, perzistencija kasnije kroz život i doprinos nasljednosti. Upravo, su dimenzije EAS koje poklapaju te tri odrednice. buss_eas_1991 navodi kako postoje i druge dimenzije i crte osobnosti koje mogu biti vidljive u ranoj dobi, zatim kasnije kroz život ili imati određenu nasljednu komponentu, ali sva tri kriterija ispunjavaju isključivo EAS dimenzije.

Temperament i ponašanje:

  1. osmjehivanje, smijanje, razina aktivnosti, visok intenzitet ugode, prilaženje, impulzivnost i sramežljivost čine dimenziju surgencija tj pozitivna emocionalnost (afektivnost)

  2. ljutnja, frustracija, strah, tjeskoba, tuga i snižena reaktivnost - negativna emocionalnost (afektivnost )

  3. fokus pažnje, inhibirana kontrola, niski intenzitet ugode - kontrola s naporom ili samokontrola.

6.3 Neurobiološki pristup

  1. osmjehivanje, smijanje, nivo aktivnosti, visok intenzitet ugode, prilaženje, impulzivnost i sramežljivost čine dimenziju surgencija tj pozitivna afektivnost
  2. ljutnja, frustracija, strah, tjeskoba, tuga i snižena reaktivnost čine dimenziju negativna afektivnost
  3. fokus pažnje, inhibirana kontrola, niski intenzitet ugode čine dimenziju kontrola s naporom ili samokontrola.

6.4 Temperament kao važna dimenzija razvoja emocija (Goldsmith & Campos, 1982)

Pogled na temperament kao razlike između djece u izražavanju primarnih emocija (sreća, tuga, strah, ljutnja…) Konstruirali su upitnik TBAQ koji mjeri 5 dimenzija temperamenta: motorička aktivnost, ljutnja, strah, sreća, interes. Ističu važnost razlikovanja: emocija (izražavanja i doživljavanje emocija) i regulacije emocija.

6.5 Biotipološki pristup

Pristup koji je induktivan, za razliku od prethodnih pristupa (dedukcija) Usmjeren na ponašajnu inhibiciju (behavioral inhibition) ‘’A first longitudinal study revealed that 2-year-olds who show consistent avoidance or distress to unfamiliar people, procedures, and situations preserved some of these tendencies until 7 years of age, along with greater sympathetic tone in the cardiovascular system’’. Središte istraživanja temperamenta: kako djeca reagiraju na neuobičajene susrete / scene, ljude… u starosti od 2 godine.

U istraživanju djeca još od 4 mjeseca se dijele na: visoko reaktivne (high-reactive) – 20%, nisko reaktivni (low-reactive) – 40%. U usporedbi s nisko reaktivnom djecom, visoko reaktivna novorođenčad ima 3 puta veću vjerojatnost razvoja simptoma anksioznosti od 7 godine na dalje. U dobi od 11 – 15, imaju češće: ‘lomljenje prstiju’, mišićnu napetost, probleme s disanje, ubrzani i promjenjivi rad srčanog ritma “A low-reactive infant might become a trial lawyer, investment banker, navy pilot, or criminal, but it is unlikely that he will become a frightened recluse” (Kagan & Snidman, 2004, p. 3).

6.6 Odnos roditelja, skrbnika i djece

Individualne razlike u temperamentu utječu na svakodnevni život u obitelji. Neka djeca se brzo prilagođavaju promjenama dok druga pak imaju probleme. Djeca koja su jako aktivna imaju problema u komunikaciji kako sa roditeljima tako i sa braćom i sestrama. Impulsivna djeca ometaju rad druge djece u obitelji. U tim i sličnim situacijama važna je reakcija roditelja na određene vrste temperamenta. Nadalje, treba uzeti u obzir i razlike u temperamentu između roditelja.

Stupanj podudarnosti temperamenta u literaturi je u engleskom govornom području poznata kao teorija Goodness of fit.

U taj složeni svakodnevni odnos u obitelji, potrebno je ugraditi i čimbenik očekivanja roditelja. Očekivanja imamo od svojih supružnika ali i od djece.

Nekoliko istraživanja pokušalo je ispitati odnos između podudarnosti temperamenta roditelja i djece.

Nekoliko je dimenzija temperamenta koje se prepoznaju u odnosu roditelja i djece;

Senzitivnost: Koliko smo osjetljivi na različite podražaja poput mirisa, zvuka, osjeta ukusa? Koliko se osjećamo neugodno prilikom pojačanih podražaja u navedenim osjetnim sustavima? Koliko smo u nekim rasponima spremni tolerirati navedene pojedine podražaje?

Razina aktivnosti: koliko smo svakodnevno aktivni? Koliko uživamo u navedenim aktivnostima? Ukoliko ne uživamo u određenim povišenim aktivnostima, koliko smo skloni određenim aktivnostima koje nas povlače iz socijalnih i fizički otvorenih prostora?

Intenzitet: Koliko se energije ulaže u određeni bihevioralni odgovor? Ukoliko smo uzbuđeni, na koji način i kojim intenzitetom pokazujemo to stanje?

Pravilnost: Da li uživamo u aktivnostima koje imaju unaprijed određen raspored ili smo više spontani?

Prilagodljivost: Adaptability: How do you do with change? Do you jump right into a new situation or do you take the time to assess a situation before stepping in? Persistence: How long do you stick with a task? Are you likely to move from one activity to another without finishing or do you stick with one task until it is done? Distractibility: How long is your attention span and how easily do you get distracted?

6.7 Temperament i osobnost (ličnost)

Posebnu pozornost neki istraživači su posvetili istraživanju odnosa temperamenta i osobina ličnosti (Rettew & McKee, 2005). Još uvijek postoji određeni konsenzus kako ove dva (temperament i ličnost) konstrukta imaju određenih preklapanja. Drugim riječima, neke osobine temperamenta su ujedno i osobine ličnosti te postoji visoka korelacija. U slično vrijeme kada se razvijaju projekti istraživanja temperamenta, dolazi do razvoja Eysenckove teorije ličnosti i upitnika koji se baziraju na tri poznate dimenzije ličnosti neuroticizam, ekstraverzija i psihoticizam. Uočene su također i poveznice između temperamenta i drugih upitnika ličnosti, poput Big Five modela (Rothbart et al., 2000).

Dunedin je jedna od ponajboljih longitudinalnih istraživanja (Dunedin Multidisciplinary Health and Development Study) temperamenta provedena na Sveučilištu Otago u Novom Zelandu. Istraživanje je provedeno na 1037 novorođenčadi rođenih tijekom 1972. i 1973 godine. Istraživanje je obuhvaćalo niz varijabli od kardioloških parametara, respiratornih, reproduktivno zdravlje, dentalni podatci i niz varijabli iz područja mentalnog zdravlja. Ovo longitudinalno istraživanje je zanimljivo s aspekta odpadanja ispitanika tijekom studije. Naime, istraživanje je trajalo do navršene 45. godine života ispitanika te je do kraja istraživanja sudjelovalo 94% ispitanika što je svojevrsni rekord među takvom vrstom vrlo zahtjevnih projekata. Djeca koja su pokazala nekontrolirane oblike ponašanja pokazala su kao odrasli višu razinu negativne emocionalnosti dok su djeca inhibiranog oblika ponašanja pokazala kao odrasle osobe manje pozitivne emocionalnosti (Caspi et al., 2003).

6.8 Temperament i odstupajuće doživljavanje i ponašanje

U nekim istraživanjima pokazana je povezanost odnosa između podudarnosti temperamenta roditelja i djece u predikciji bihevioralnih problema kod djece (Rettew et al., 2006). Rezultati ovog istraživanja pokazuju kako interakcija između dimenzija temperamenta roditelja i djece značajno predviđa pojavu psihopatologije u djetinjstvu. The results showed that the interaction between child and parent temperament dimensions were significant additional predictors of childhood psychopathology even after controlling for the effects of the same dimensions acting independently.

References

Buss, A. H. (1991). The EAS Theory of Temperament. In J. Strelau & A. Angleitner (Eds.), Explorations in Temperament (pp. 43–60). Springer US. https://doi.org/10.1007/978-1-4899-0643-4_4
Caspi, A., Harrington, H., Milne, B., Amell, J. W., Theodore, R. F., & Moffitt, T. E. (2003). Children’s behavioral styles at age 3 are linked to their adult personality traits at age 26. Journal of Personality, 71(4), 495–513. https://doi.org/10.1111/1467-6494.7104001
Mervielde, I., De Pauw, S., & (first). (2012). Models of Child Temperament. In M. Zentner & R. L. Shiner (Eds.), Handbook of Temperament (1st ed.). The Guilford Press.
Rettew, D. C., & McKee, L. (2005). Temperament and Its Role in Developmental Psychopathology. Harvard Review of Psychiatry, 13(1), 14–27. https://doi.org/10.1080/10673220590923146
Rettew, D. C., Stanger, C., McKee, L., Doyle, A., & Hudziak, J. J. (2006). Interactions between child and parent temperament and child behavior problems. Comprehensive Psychiatry, 47(5), 412–420. https://doi.org/10.1016/j.comppsych.2005.12.008
Rothbart, M. K., Ahadi, S. A., & Evans, D. E. (2000). Temperament and personality: Origins and outcomes. Journal of Personality and Social Psychology, 78(1), 122–135. https://doi.org/10.1037//0022-3514.78.1.122
Temperament – APA Dictionary of Psychology. (n.d.). Retrieved December 12, 2021, from https://dictionary.apa.org/temperament