Poglavlje 3 Metodologija područja, pristup i istraživanja

Kako bi razumjeli znanstveno mišljenje i istraživanje, potrebno se upoznati s različitim područjima filozofije znanosti, metodologije istraživanja i spoznaje.

Istraživačke metode i metodologija istraživanja nisu sinonimi. Istraživačka metoda ili metode su iscrpni popis i opis procedura primjene određene znanstvene metodologije. Znanstvena metodologija pak uključuje značajno širi pregled postojećih znanstvenih metoda opisujući filozofiju metoda i znanstveno određene postupaka.

Znanstveni model je konceptualni opis postulata, postupaka i mogućih zaključaka u nekom području a koji pretpostavlja neku znanstvenu metodu tj. općenito znanstvenu metodologiju.

Znanje podrazumijeva teorijsko i praktično razumijevanje predmeta mjerenja ili istraživanja. Predmet istraživanja pretpostavlja prikupljanje podataka, opisivanje, manipuliranje i obrada kako bi se došlo do informacije i znanja.

Metodološki pristupi:

  • Filozofsko spoznajni

  • Statističko tehnicistički

Vrednovanje znanstvenog istraživanja:

  • Formalna logika

  • Metodologija

  • Metafizika

U literaturi je uvriježena podjela metoda ili načina spoznaja svijeta u slijedeće kategorije (Thomas, 2021).

  • Metoda ustrajnosti - počiva na prisutnosti određenih informacija, vjerovanja, pojmova ili postupaka u društvu kao posljedica ponavaljanja navedenog kroz povijest. Nerijetko je takvo nešto prisutno još od djetinjstva, tako da imamo uz navedeno i razvojno psihološki proces u kojemu se dodatno učvršćuju takve prakse i vjerovanja. Kao posljedica, navedene prakse i vjerovanja teško je promijeniti jer su tijekom razvojno psihološkog procesa nastale navike i gotovo ‘dogme’ ili ‘aksiomi’. Pritisak činjenica, dokaznih postupaka, polako ali moguće mijenjaju koncepte i modele nastale metodom ustrajnosti.

  • Metoda autoriteta - Kroz povijest nizali su se različiti autoriteri, vladari, kraljevi, carevi i dr. Takvim autoritetima se kroz povijest manje ili više vjerovalo bez propitivanja. Autoriteti tijekom 20. ili 21. stoljeća nastali su možda i drugačijim procesima, ali iz različitih psiholoških razloga, takvim autoritetima u različitim područjima se više ili manje vjeruje ili se u određenoj mjeri brane polazišta, prakse ili teorije navedenih autoriteta. Tako su se, kroz povijest znanja i teorije autoriteta, prenosile iznimnom brzinom i u nekim slučajevima bez ikakvog propitivanja u istinitost ili znanstvenost istih. U današnje vrijeme, posebno porastom broja i raznovrsnosti medija, dolazi do veće prisutnosti određenih profila koji pripadaju grupaciji znanstvenika, književnika, političara i sl. Takvi, za razliku od ostalih koji nisu medijski popraćeni u tolikoj mjeri, nisu prisutni i svakako se razlikuju u utjecaju. Naposljetku, valja spomenuti i činjenicu kako u nekom području ili polju djelovanja i rada postoji više različitih autoriteta.

  • Metoda intuicije - intuitivna ili ‘a priori’ metoda daje prednost razlozima ili objašnjenjima koja su ‘prije’ a ne sada, iskustveno tj. planiranjem i primjenom ‘u naprijed’. No, problem nastaje kada imamo dvije osobe koje imaju različito intuitivno mišljenje.

  • Znanstvena metoda -

  • Nema ljudske subjektivnosti

  • Nema proizvoljnosti

  • Kritičnost i samokritičnost

  • Sistematizacija

  • Kategorizacija

  • Prepoznavanje odnosa i zakonitosti

  • Vlastita metodologija

  • Nema jasno ograničeno polje djelovanja

  • Na razini je iskustva (za razliku od filozofije i religije)

3.1 Načini spoznavanja svijeta

Načini spoznavanja svijeta (MIlas, 2005):

• Metoda ustrajnosti

• Metoda autoriteta

• Prediskustvena (a priori) metoda

• Znanstvena metoda

Metoda ustrajnosti:

• Navika

• Stavovi koje imamo oduvijek

• Vrlo teško se mijenjaju

• Promjena - pritisak činjenica i proturiječnih stavova mora biti vrlo jak i dugotrajan

Metoda autoriteta:

• Pozivanje na autoritet

• Bilo koje područje ljudskog rada (književnost, filozofija, umjetnost, znanost…)

• Problem: nema jednog autoriteta. U bilo kojem području je više i proturiječnih autoriteta

Prediskustvena (a priori) metoda:

• Samorazumljive ili samodostatne ‘istine’

• Počiva na prediskustvu ili intuiciji

• Zdravorazumska metoda razmišljanja

• ‘Naivni realizam’

O empirizmu, naivnom realizmu i važnosti sinteze teorije i emprijskih istraživanja isticao je i Fulgosi: Sam teorijski rad bez empirijskih verifikacija, značio bi običnu spekulaciju i bio bi znanstveno bezvrijedan, a emprijska istraživanja bez teorijskih koncepcija predstavljala bi beznadno lutanje i besciljni empirizam, slijep za relevantne probleme čovjeka, osuđen na istraživanje trivijalnosti i nemoćan da nađe znanstvene odgovore na osnovna pitanja o ljudskoj prirodi.} (Fulgosi, 1987).

Znanstvenu metodologiju odlikuje (Milas, 2005):

• Nema ljudske subjektivnosti

• Nema proizvoljnosti

• Kritičnost i samokritičnost

• Sistematizacija

• Kategorizacija

• Prepoznavanje odnosa i zakonitosti

• Vlastita metodologija

• Nema jasno ograničeno polje djelovanja

• Na razini je iskustva

3.2 Znanost i metafizička spoznaja

Znanost i metafizička spoznaja I:

  • Pozitivizam (Auguste Comte)

  • Tri stadija: teološki, metafizički i znanstveni pristup ‘Puna zrelost mišljenja postiže se oslobađanjem od teoloških i metafizičkih pristupa’

Znanost i metafizička spoznaja II:

  • Logički pozitivizam (Moritz Schlick)

  • Sve što je neprovjerljivo osjetilima je bez značenja i važnosti

  • Izuzetak je matematika i logika

  • Sve ostalo je metafizika ‘Empirijski zakoni predstavljaju konačne granice spoznaje izvan kojih se ne trebaju tražiti dodatni odgovori’

Povijest je pokazala da je odustajanje od strogog pozitivizma dovelo do najvećih znanstvenih dostignuća

Post-pozivizam: vratio je važnost i značenje teoriji i teorijskim pojmovima

3.3 Znanost, pseudoznanost i zdravorazumsko mišljenje

  • Metodologija je ključ razlikovanja

  • Mogućnost odbacivanja ili opovrgavanja neke teorije

  • Dostupno opažanja

  • Provjerljivost

Znanstveni i neznanstveni pristup

Razlikovanje znanstvenog i neznanstvenog pristupa (Milas, 2005):

3.4 Temeljne pretpostavke znanosti

  • Prirodom vlada red

  • Priroda je spoznatljiva

  • Znanje je nadmoćno neznanju

  • Sve prirodne pojave imaju prirodne uzroke

  • Ništa nije samo po sebi razumljivo

  • Znanje se usvaja iskustvom

U psihologiji dvadesetog stoljeća dominira empirizam i pozitivizam kojeg odlikuje:

• empirijski pristup

• objektivnost

• kontrola

• prediktibilnost

• testiranje hipoteza

• replikabilnost

3.5 Ciljevi znanosti

  • Opisivanje

  • Razumijevanje

  • Kontrola

  • Predviđanje

3.6 Nacrti istraživanja

Nacrti istraživanja u psihologiji:

Nacrt istraživanja Cilj Prednosti Nedostatci
Deskriptivni Trenutni opis nekog predmeta istraživanja Pregled osnovih parametara varijabli. Omogućava podatke za izradu budućeg istraživanja Ne ulazi u problematiku odnosa među varijablama
Korelacijski Analiza odnosa između dviju ili više varijabli Omogućava analizu pretpostavljenih odnosa među varijablama. Ne ulazi u analizu uzročnosti.
Eksperimentalni Analiza kauzalnog odnosa među varijablama. Manipulacija između nezavisnih i zavisnih varijabli Omogućava donošenja zaključaka o uzročnostima među varijablama. Teškoće u analizi velikog broja varijabli. Iz toga razloga postoje druge metodologije.

3.7 Kvalitativna i kvantitativna istraživanja

Razlike u problemima i hipotezama:

• Kvalitativna istraživanja ne polaze od jasno definiranih hipoteza (kao što su nul-hipoteza, statistička)

• Kvantitativna istraživanja - trebaju biti jasno definirani ciljevi, hipoteze i istraživački problemi

3.8 Teorijske postavke psihologije odgoja i obrazovanja

Kako bi razumjeli teorijske postavke područja psihologije odgoja i obrazovanja, potrebno je posegnuti za nekoliko grana i/ili područja psihologije. Tu se prvenstveno misli o razvojnoj psihologiji, psihologiji obrazovanja, socijalnoj psihologiji, neuroznanosti, psihologiji religioznosti te različitim područjima od temperamenta, emocija i kognicije.

Istraživanje čovjekova razvoja je znanstveno, interdisciplinarno i primijenjeno područje te u području odgoja i obrazovanja ne trebamo zatvarati ‘vrata’ ili ograničavati područja kojima ćemo se poslužiti u razumijevanju složenosti odgoja i obrazovanja.

Kako se čovjek od začeća iznimno brzo razvija, krenut ćemo od područja razvojne psihologije. Razvojna psihologija je psihološka disciplina koja istražuje psihički razvoj čovjeka od početka njegovog života (začeća) pa do kraja života (smrti) (Furlan, 1985).

Grana psihologije posvećena istraživanju promjena u ponašanju i sposobnostima tijekom razvoja (Vasta, 2001).

Ciljevi razvojne psihologije:

• Opisivanje (deskripcija): Opisati razvoj i dati razvojne norme, tj. opisati ponašanja i sposobnosti u svakom periodu razvoja,

• Objašnjavanje: objasniti zašto se ponašanja mijenjaju.

• Predviđanje: predviđanje razvoja ponašanja i po potrebi ga modificirati ili optimalizirati.

Dječja psihologija: Dio je razvojne psihologije, a bavi se istraživanjem i proučavanjem dječjeg psihičkog razvoja (tj. od začeća do uključujući školske dobi (11./13. god.).

Zašto je važna dječja psihologija?

• To je period najbržeg razvoja kada iskustva i ponašanje u djetinjstvu može imati značajan utjecaj na kasnije razvojne faze

• Složene oblike ponašanja lakše je i razumjeti kada se proučavaju u stadijima nastajanja

• Razumijevanje i istraživanje razvoja može pomoći u razumijevanju i rješavanja problema razvojnih stadija

• Djeca su jako zanimljiva za proučavanje i istraživanje te im treba posvetiti veliku pažnju

Psihički razvoj i promjene uvjetovane su / i u interakciji su tri čimbenika;

  1. Biološki rast i maturacija (sazrijevanje)

  2. Odgoj i obrazovanje

  3. Socijalizacija

Ključna pitanja razvojne psihologije i odgoja:

Što je to uopće razvoj? Kako ga možemo definirati i operacionalizirati?

Razvoj se očituje kroz progresivne i pravilne promjene neurofizioloških struktura, kognitivnih (misaonih) i emocionalnih procesa što konačno oblikuje ponašanje.

Nasljeđe ili okolina? Što u većoj mjeri određuje vanjsko ponašanje - da li je to čovjekova urođena priroda ili odgoj?

Kontinuitet - diskontinuitet? a) obrazac ili tijek razvoja, tj. je li razvoj teče glatko i stabilno, tako da se nove sposobnosti, vještine i znanja postupno nadodaju podjednakom brzinom, ili se izmjenjuju stadije brzog i sporog razvoja; i b) pitanje povezanosti razvoja, tj. prijašnja se ponašanja nadograđuju jedna na drugo i tako stvaraju kasnija ponašanja, ili se pojedini oblici ponašanja pojavljuju nezavisno od već postojećih.

Postoji li jedan ili više puteva razvoja?

Plastičnost razvoja kao tema poprilično je zanimljiva neuroznanstvenicima.

Normativni – idiografski pristup: utvrđivanje činitelja koji proizvode interindividualne razlike i općenite su za određeni uzrast i individualni dio svojstven pojedincu

Stabilnost osobina u vremenu što je značajno pitanje koje postavljaju roditelji i odgajatelji.

Dosljednost ponašanja u vremenu: koliko je određeno ponašanje odraz osobina pojedinca a koliko specifičnost određene situacije?

Kakva je priroda djeteta?: aktivno – pasivno, dobro loše, privrženost…

Relativna važnost različitih razvojnih perioda?: koji stadiji imaju značajniji utjecaj na čovjekov razvoj? Postojanje kritičkih perioda za određen oblik ponašanja…

Suvremeni pristup u razvojnoj psihologiji (pristup cjeloživotnog razvoja) nudi kompleksnu sliku razvoja koji počiva na četri pretpostavke (Baltes, Lindenberger i Staudinger, 1998; Smith i Baltes, 1999; prema (Berk, 2007):

  1. razvoj je cjeloživotni proces

  2. razvoj je višedimenzionalan i višesmjeran

  3. razvoj je vrlo plastičan

  4. razvoj je uklopljen u višestruke kontekste

Uobičajene metode u razvojnoj psihologiji su sustavno opažanje (naturalističko opažanje, strukturirano opažanje), samoizještaji (klinički intervju, strukturirani intervju, upitnici i testovi), klinička metoda (studija slučaja) i etnografija (Berk, 2007).

Problem s kojim se susreće psihologija a posebice istraživanja i uopćavanja rezultata Henrich et al. (2010).

References

Berk, L. E. (2007). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Naklada Slap.
Fulgosi, A. (1987). Psihologija ličnosti: Teorije i istraživanja (IV). Školska knjiga.
Furlan, I. (1985). Čovjekov psihički razvoj. Školska knjiga.
MIlas, G. (2005). Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima. Naklada Slap.
Thomas, C. G. (2021). Research Methodology And Scientific Writing (2nd Edition). Springer.
Vasta, R. (2001). Dječja psihologija: Moderna znanost (2. izd). Naklada Slap.