Poglavlje 2 O psihi i psihologiji

Psihologija - određenje i kontekst odgoja i obrazovanja

Pogrešne predodžbe psihologije:

  • Tajanstvena znanost

  • Psiholozi čitaju tuđe misli

  • Disciplina koja ‘kopa’ po nesvjesnim i podsvjesnim sferama

  • Proučava čovjekov duševni život

  • Nejasnoća razlikovanja psihologije i psihijatrije

U korijenu riječi psihologija stoji riječ psiha koja dolazi od grčkog psukhē \(\psi\upsilon\chi\eta\). U engleskom govornom području rabi se riječ psyche uz koju se veže riječ soul. U hrvatskoj jeziku još je živa rasprava o prvoj uporabi riječi psihologija (Marko Marulić, 1450-1524) koji se po prvi put pojavljuje u spisima tj. pismenoj komunikaciji između dva prijatelja (Krstić, 1964).

Pojam duše za psihologe u ranom stadiju razvoja bio je nešto nejasno, duša tj. duševni život - nejasno, nepoznato, nemjerljivo, neodređeno. Iz tih razloga su neki psiholozi koji su utemeljitelji poznatih pravaca u psihologiji kao što je Watson, pokrenuli inicijativu prema američkim psiholozima da se odreknu istraživanja duše. ‘Duševni život’ odražava se prema vani, u obliku ponašanja (behaviour).

Tako su nastale mnoge definicije psihologije.

Psihologija je znanost o doživljajima i o ponašanju koje je odraz tih doživljaja (Petz, 2001).

Znanost o ponašanju i psihičkim procesima (Rathus, 2001).

APA (American Psychological Association) krovna psihologijska udruga definira psihologiju na slijedeći način:

Psychology is the study of the mind and behavior. The discipline embraces all aspects of the human experience — from the functions of the brain to the actions of nations, from child development to care for the aged. In every conceivable setting from scientific research centers to mental healthcare services, “the understanding of behavior” is the enterprise of psychologists (“American psychological association (APA),” 2016).

  1. Spoznaja svijeta oko nas osjetila, pamćenje, mišljenje, rezoniranje. Cognitio – spoznaja. Kognitivni doživljaji.

  2. Na spoznaju svijeta utječu čuvstva ili emocije.

  3. Spoznaja i čuvstvo formiraju ‘volju’, motivaciju

Vrlo često postoje nesuglasice i nejasnoće razlikovanja psihologije i psihijatrije koje dijele i/ili istražuju isti predmet. Dakle, psihijatrija (psyche - duša, iatrea - liječenje) u svojem korijenu također ima riječ psyche.

Subjektivno iskustvo je nepriopčivo. Ja (self) je također neizrecivo.

Znanost i psihologija:

• Znanost treba imati predmet istraživanja (čovjekovi doživljaji + ponašanje, vanjsko vidljivo, mjerljivo)

• Znanost treba imati metode istraživanja (eksperiment, introspekcija)

Što znanstveno proučava?

  • Živčani sustav
  • Osjeti i percepcija
  • Učenje i pamćenje
  • Inteligencija
  • Jezik i govor
  • Mišljenje
  • Rast i razvoj
  • Ličnost
  • Stres i zdravlje
  • Psihološki poremećaji
  • Ponašanje u socijalnim prilikama (grupe, društvene organizacije)

Društvena ili prirodna znanost? Ne, ona je i;

• Društvena i Ponašajna (behavioral) i

• Mozgovna (neuroscience) i

• Kognitivna (kognitivna znanost) i

• Zdravstvena (biomedicinska)

Opći pristupi u psihologiji (Glassman & Hadad, 2008):

  • Biološki
  • Bihevioristički
  • Kognitivni
  • Psihodinamski
  • Humanistički

Psihologija odgoja i obrazovanja u najvećoj mjeri objedinjuje dva područja: razvojna psihologija (developmental psychology) i psihologija obrazovanja (psychology of education).

Psihologija obrazovanja grana je psihologije (psihologijska disciplina) koja istražuje i proučava psihološku stranu procesa odgoja i obrazovanja (???).

Prema kriteriju dobi (tu je uska poveznica s razvojnom psihologijom) a ipak u nešto užem smislu proučava psihologiju obrazovanja djece, mladih, odraslih i osoba treće životne dobi.

Prema mjestu izvedbe, psihologija odgoja i obrazovanja obuhvaća psihologiju nastave i nastavnih procesa te izvan formalnog obrazovanja vrlo složene procese izvanastavnih aktivnosti (obitelj i šira zajednica, izvanškolsko obrazovanje…).

References

American psychological association (APA). Http://www.apa.org. (2016). Retrieved October 5, 2016, from http://www.apa.org/support/about-apa.aspx

Glassman, W. E., & Hadad, M. (2008). Approaches to psychology (5 edition.). London: Open University Press.

Krstić, K. (1964). Marko Marulić - autor termina psihologija. Acta Instituti Psychologici Universitatis Zagrebiensis, 35-48, 7–13.

Petz, B. (2001). Uvod u psihologiju: Psihologija za nepsihologe. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Rathus, S. A. (2001). Temelji psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap.