Poglavlje 5 Temperament
Temperament (gr. \(ταμπεραμέντο\), lat. temperamentum, ćud) je tipičan način emocionalnog doživljavanja i reagiranja i nije skup stečenih osobina, već je pretežno uvjetovan nasljednim čimbenicima (REF).
Razvoj temperamenta ovisi o fiziološkim funkcijama, funkcioniranju autonomnog živčanog sustava te žlijezda s unutarnjim lučenjem tj. hormonalnog sustava.
U oblikovanju temperamenta manji utjecaj imaju socijalni čimbenici. No, životno okruženje, okolina i kultura utječu na način ispoljavanja temperamenta, njegovoj regulaciji i samoregulaciji. Jednako tako okolinski čimbenici utječu na način izražavanja emocija.
Temperament se očituje kroz proces emocionalnog doživljavanja, brzini promjena emocionalnih stanja, načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja.
Ovisno o tome kako se ti aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju, ljudi se pokušavaju svrstati u razne tipove temperamenata.
Podjela (tipologija) temperamenta i ujedno najstarija takva podjela potječe od grčkog liječnika Hipokrata, iz 4. st. pr. Krista (REF). Liječnik Galen je preuzeo navedenu tipologiju koja se u određenim modifikacijama održala 20 stoljeća, do današnjih dana.
Tipovi temperamenata prema Hipokratu su: sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik. “Čisti” tipovi u životu ne postoje, stvarni ljudi u svakodnevnom životu posjeduju zbroj osobina koje nalazimo u tim pretpostavljenim teorijskim tipovima. Koncepcija crta osobnosti podrazumijeva da svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina, više ili manje zavisnih. Temperament je prema tome određen, uvjetno govoreći u većoj mjeri ‘fiziološkom konstitucijom’ čovjeka dok se osobnost i osobine ličnosti odnose na cjelokupni obrazac ponašanja koji u sebi nosi i tragove učenja i kulture.
Neke dimenzije temperamenta su: emocionalna stabilnost – nestabilnost, optimizam – pesimizam, ekstrovertiranost – introvertiranost. Prema tome, dimenzije su kontinuumi na čijim su krajevima suprotne kvalitete. Ne postoji dobar ili loš temperament jer sve tipove temperamenata možemo naći među različitim ljudima, različite dobi, profesije, spola i sl.
Predstavlja djetetov ukupni stil reagiranja, koji je genetski određen, stabilan i vidljiv je u ranoj dobi (gotovo po rođenju).
The influence of temperament concepts and research on related areas has also expanded to include general development, education, personality, psychopathology, and the neurosciences (Caspi Shiner, 2006; Kagan Fox, 2006; Posner Rothbart, 2007a; Rothbart Bates, 2006).
My coauthor and I (Rothbart Derryberry,1981, poglavlje 1 Merzel Zenter) have defined temperament as constitutionally based individual differences in reactivity and self-regulation, influenced over time by genes, maturation, and experience. The term constitutional refers to the biological bases of temperament. By reactivity, we mean dispositions toward emotional, motor, and orienting reactions (these are sometimes referred to as the three A’s: affect, activity, and attention). By temperamental self-regulation, we refer to processes that regulate our reactivity. Self-?regulatory dispositions include our motivational tendencies to approach or withdraw from a stimulus, to direct our attention toward or away from it, and the effortful attentional control that serves to regulate our thoughts and emotions. These tendencies form the basis for early coping with challenges presented by others and the environment.
Prema različitim autorima, u literaturi i istraživanjima u psihologiji, dominira pet modela temperamenata mervielde_models_2012.
- ponašajni (bihevioralni) stilovi, NYLS istraživanje (Thomas i Chess)
- kriterijski pristup (Buss i Plomin)
- psihobiološki pristup (Rothbart)
- pristup regulacija emocija (Goldsmith i Campos)
- bihevioralno inhibicijski model (Kagan)
5.1 NYLS istraživanje
The New York Longitudinal Study (1956, te narednih nekoliko desetljeća istraživanja) kojeg su vodili Alexander Thomas, Stella Chess, Herbert G. Birch and Margaret Hertzig (REF). Glavna metodološka metoda je bila direktno opažanje i razgovori (intevju) s roditeljima te identifikacija 9 karakteristika:
razina motoričke aktivnosti
ritmičnost i stupanj regulacije hranjenja, izlučivanja i ciklus budnosti i spavanja
odgovor na novi objekt ili osobu i to u kontekstu prihvaćanja novog iskustva
adaptacija na promjene u okolini (osjetljivost na podražaje)
intenzitet odgovora u ponašanju, razina ‘energije’
opće raspoloženje (npr. prijateljsko, neprijateljsko)
stupanj distraktibilnosti pri obavljaju neke aktivnosti;
usmjerenost pažnje
osjetljivost
temeljem čega su utvrdili tri tipa temperamenta:
lako dijete (easy children) = uglavnom pravilnih bioloških ritmova, pozitivno raspoloženo, lako se prilagođava novim situacijama, manje problema u odgoju i učenju.
teško dijete (difficult children) = nepravilni biološki ritmovi, glavno plakanje i smijanje, loše se adaptira na nove uviete,
suzdržano dijete (slow to warm up) = relativno niža razina aktivnosti, slabo se prilagođava novim uvijetima, manje su aktivna, sklona povlađenju pred nepoznatim ljudima
Thomas i Chess (mervielde_models_2012) smatraju kako bi roditeljstvo trebalo biti ‘skrojeno’ prema djetetovom jedinstvenom izražaju temperamenta Marginalna nota (they postulated the “goodness-of-fit” concept, suggesting that to ensure a healthy psychological development, parenting should be tailored to a child’s unique temperament.}.
5.2 EAS model
Drugi model su ponudili Buss i Plomin buss_eas_1991 koji opisuju temperament dimenzijama:
- E (Emotionality)
- A (Activity Level)
- S (Sociability)
Temperament je ovdje prikazan kao dio (podklasa) crta osobnosti a koje su određene trima odrednicama: vidljivost u prvoj godini života, perzistencija kasnije kroz život i doprinos nasljednosti. Upravo, su dimenzije EAS koje poklapaju te tri odrednice. buss_eas_1991 navodi kako postoje i druge dimenzije i crte osobnosti koje mogu biti vidljive u ranoj dobi, zatim kasnije kroz život ili imati određenu nasljednu komponentu, ali sva tri kriterija ispunjavaju isključivo EAS dimenzije.
Temperament i ponašanje:
osmjehivanje, smijanje, razina aktivnosti, visok intenzitet ugode, prilaženje, impulzivnost i sramežljivost čine dimenziju surgencija tj pozitivna emocionalnost (afektivnost)
ljutnja, frustracija, strah, tjeskoba, tuga i snižena reaktivnost - negativna emocionalnost (afektivnost )
fokus pažnje, inhibirana kontrola, niski intenzitet ugode - kontrola s naporom ili samokontrola.