Poglavlje 9 Obitelj i roditeljstvo

Obitelj je najstarija društvena zajednica u povijesti. Upravo tako i francuski prosvjetitelj Jean-Jacques Rousseau ističe: The oldest of all societies and the only natural one is the family… So, the family is, if you wish, the prototype of political societies, a ruler is like a father, people are like children… (P., 2018, p. 13)

Temelje razvoja psihologije obitelji (Family Psychology) 20. stoljeća odredio je Luciano L’Abate kojeg mnogi nazivaju ocem psihologije obitelji (Sperry, 2016). Psihologija obitelji i terapija obitelji usmjerena je prema znanstvenom i praktičnom radu usmjerenom na procese razvoja odnosa među pojedincima koji sačinjavaju obitelj.

Teorijski okvir razmatranja obitelji kojeg je propagirao Luciano L’Abate je sistemski pristup. Sistemska teorija (Systems paradigm) se u literaturi naziva četvrta struja u psihologiji (uz psihoanalizu, biheviorizam i humanizam) i pojavljuje se pedesetih godina 20. stoljeća. Obiteljska psihologija objedinjuje znanosti, teoriju i praksu. U teoriji, krovni pojam je sistemska epistemologija koja objedinjuje pristupe relacijskih i interpersonalnih teorija. Za razliku od općeg pristupa u psihologiji koji se opredijelio za empiricizam, epistemologija u obiljeskoj psihologiji prelazi granice ‘svjesnih procesa.’ Obiteljska psihologija u praksi treba razmatrati u okviru sistemskog pristupa osobne sustave vjerovanja koje ima svaki pojedinac tj. način na koji pojedinac/-ci interpretiraju nutarnji i vanjski svijet. Osobne sustave vjerovanja možemo zvati i osobna epistemologija koja u obiteljskoj psihologiji znači jako puno kako za teoriju tako, posebno na svojstven način i za praksu. U sistemskom pristupu, obitelj se razmatra jedinstveno, neponovljivo a što u praksi pretpostavlja poznavanje osobne epistemologije pojedinaca koji su u odnosu. To je primjer holističkog pristupa koji dominira u sistemskom pristupu.

Sistemska teorija je interdisciplinarni pristup koji proučava prirodu kompleksnih sustava u prirodi, društvu i znanosti te služi za opis dinamike grupe objekata, entiteta ili jedinki. U osnovi, sve što zahtjeva upravljanje ili management može biti podvrgnuto sistemskom promišljanju ili sistemskoj teoriji. To mogu biti, osim područja psihologije i područja organizacije, ekonomije, industrije, vojnih i obavještajnih studija i područja i sl.

Izučavanje obitelji je proučavanje odnosa između više osoba tj. istovremeno konteksta i prostora između (space between) (John W. Thoburn, 2015). Sistemski pristup psihologiji obitelji ocrtava se i u odnosima disciplina koje izlaze iz isključivo psihologije tj. izučavanje obitelji traži suradnju biologije, psihologije i društva.

Psihologija obitelji ili psiholozi koji se u praksi bave obiteljskim izazovima, zadiru u različita područja (John W. Thoburn, 2015):

  • Suradnja s obrazovnim ustanovama za različite probleme (ovisnosti, zlostavljanje, akademski problemi, mentalno zdravlje, konflikti nastavnika i učenika i sl.)

  • Suradnja sa zdravstvenim sustavom (u slučaju akutnih i kroničnih bolesti članova obitelji)

  • Proučavanje obiteljske dinamike (za potrebe različitih dionika izvan obitelji)

  • Pitanja forenzike (ekspertiza nad pojedinim članovima obitelji)

  • Suradnja sa sveučilišnim centrima za savjetovanje

  • Suradnja u području savjetovanja i profesionalne orijentacije

Iz navedenoga je jasno kako psihologija obitelji i obiteljska terapija svoje područje djelovanja, zaokruženo sistemskim pristupom, ne mogu isključivo definirati na razini pojedinca ili ‘prostora između’ unutar obitelji već se prožima s različitim dionicima u društvu.

Roditeljstvo diljem svijeta ima tri važna cilja; 1) osigurati djeci zdravlje i sigurnost 2) pripremiti za život (produktivnost) 3) prenijeti vrijednosti kulture (American Psychological Association, 2018).

Definicije obitelji ovise o:

  • Sociogospodarskim društvenim uvjetima

  • Trenutnim znanstvenim spoznajama

  • Religijskom okviru u društvu

  • Filozofskim teorijama

Definicije obitelji mogu biti službene, stručne, organizacijske i statističke.

Statistika obitelji i roditeljstva EU, RH i Svijet.

9.1 Teorijski okviri razmatranja obitelji

Simboličko-interakcijska teorija Teorija sukoba Teorija društvene razmjene Teorija sustava

9.2 Izbor i motivacija osobe s kojom smo u vezi

Biološki i socijalni sat Pojam prisnosti (Erikson) Teorija filtra Teorija komplementarnih potreba Teorija sličnosti

9.3 Roditeljstvo

Kenrick predlaže revidiranu hijerarhiju potreba A. Maslowa koja je izvorno nastala 1943 (Kenrick et al., 2010). Hijerarhija potreba anticipira kasniji razvoj eovlucijske perspektive ljudske motivacije koja se bazira na nasljednim i univerzalnim predispozicijama. Kenrick je smatra nedostatnom za objašnjenje roditeljstva i funkcioniranje zajednice kao što je obitelj. U slijedećem slikovnom prikazu možemo vidjeti Kenrickov model.

Revidirana hijerarhija potreba - Kenrick (2010)

Newberger Newberger (1980) je predložila 4 stadija kognitivnog razvoja roditelja;

  1. egoistična orijentacija - roditelj pretpostavlja dijete kao osobnu projekciju vlastitih iskustava te svoju ulogu kao roditelj organizira kroz svoje potrebe

  2. konvencionalna orijentacija - dijete se razmatra u okviru vanjskih mjerila u pravilu kulture, tradicije i autoriteta. Sve aktivnosti roditelja usmjerene su prema zadovoljavanju vanjskih normi kulture - što bi to trebalo biti dobro roditeljstvo u kulturalnom kontekstu

  3. subjektivno-individualistička orijentacija - dijete se razmatra kao jedinstvenog pojedinca, osobu. Nadilaze se vanjski kriteriji kulture i tradicije. Sve aktivnosti roditelja usmjerene su prema zadovoljavanju individualnih potreba djeteta.

  4. interakcijska orijentacija - dijete je kompleksan individualni psihološki sustav koji je u stalnim mijenama a jednako tako i roditelj. Roditelj koji je na ovom stupnju stalno radi uravnoteživanje vlastitog i djetetovog psihološkog sustava.

While parent’s understanding of the general relationship between parents and children cannot tell w everything that a parent will do in a specific situation, it is an important indicator (Newberger, 1980).

Galinsky – 6 stadija razvoja roditeljstva

Roditeljske stilove u psihologiji uvodi psihologinja Diana Blumberg Baumrind (1927-2018) (Baumrind, 1966, 1967). Od djetinjstva bila je povezana s ocem u domeni intelektualnog utjecaja i to ateizma i tradicionalne židovske kulture (Kemp, 1997). Još u tinejđerskoj dobi bila je zadivljena pro svojetskim filozofskim pravcima i marksističkom filozofijom na temeljima dijalektičkog materijalizma. D.B. Baumrind u izvornom obliku predstavlja tri stila: Auroritativan, Auturitaran i Popustljiv. Nakon toga nadodaje se i četvrti stil, ravnodušan.

Kasnije, u psihologiji se pojavljuju još neki stilovi poput: privrženo roditeljstvo (attachment parenting) (Sears & Sears, 2001), zatim tzv. free-range parenting (Lenore Skenazy, Let Grow - a nonprofit promoting childhood independence and resilience) i Overparenting (roditelji uključeni u doslovno svaki dio dječjeg života i trude se po svaku cijenu riješti sve dječje probleme (Tiger Mom)).

Doživljaj roditeljstva Arendell (2000) – najvažniji izvor osobnog identiteta subjektivni osjećaj roditeljstva – snažniji od bračnog ili profesionalnog statusa Očinstvo Roditeljska kompetencija Zadovoljstvo roditeljstvom

9.3.1 Motivacija za roditeljstvo

  1. Nastavak obitelji

  2. Narcistička motivacija

  3. Postizanje socijalnog identiteta

  4. Altruistična motivacija

  5. Postizanje muškosti ili ženskosti

  6. Najuzvišeniji simbol ljubavi i privrženosti