Poglavlje 10 Odstupajuće doživljavanje i ponašanje

Pri razmatranju odstupajućeg doživljavanja i ponašanja potrebno je uzeti u obzir:

  • poimanje normalnosti i kriterije za određivanje normalnosti

  • koncept mentalnog zdravlja

  • operacionalizacija pojmova u ovom području - bolest?, stanje?, poremećaj?

Što je to normalno? Tko je normalan? Zašto netko nije normalan ili normalna? Postoji li univerzalna, opće prihvaćena definicija normalnosti?

Pitanje normalno i normaliteta obuhvaća područja od filozofije i kulture do biomedicine, psihologije, sociologije, antropologije i lingvistike. Frances (2013) ističe kako navedena područja divergentno ističu različite dimenzije a neka od njih mogu reći iznenađujuće vrlo malo.

Allen J. Frances upozorava kako promjene koje su napravljenje u DSM-V mogu imati dalekosežne posljedice i ističe kako to nije Biblija, već priručnik (Frances, 2012).

Normalno i abnormalno možemo razmatrati kao dvije odvojene kategorije ali također i zauzeti statistički kriterij.

Psihijatrijske dijagnoze konceptualizirane su temeljem medicinskog modela i koncepta bolesti. upozorava kako živimo u industrijaliziranom svijetu s povećanim isticanjem psihijatrijskih dijagnoza koje su udvostručene u periodu od 1994 do 2010 te zauzimaju približno 20% radno aktivnog stanovništva.

Međunarodne klasifikacije bolesti DSM (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) tj. Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje i ICD (International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems) su dvije međunarodne klasifikacije prema kojima se postavljaju dijagnoze i vrše tretmani u području mentalnog zdravlja. DSM je publikacija američkog udruženja psihijatara i trenutno je aktivno DSM-V izdanje. ICD je publikacija svjetske zdravstvene organizacije WHO - i trenutno je aktivno ICD-11 izdanje koje je prevedeno na 43 jezika.

Pročitati članak; Vulić-Prtorić, A. (2001) Razvojna psihopatologija: Normalan razvoj koji je krenuo krivim putem. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 40(17), 161-186.

Podjela poremećaja - internalizirani i eksternalizirani poremećaji.

Psihološki problemi u djetinjstvu i adolescenciji s obzirom na vrijeme javljanja .

%

Razvojna psihopatologija propagira dvije ‘ideje’ o etiologiji poremećaja; multideterminiranost i interaktivnost .

Dva glavna eksternalizirana poremećaja u djetinjstvu su :

Poremećaji ponašanja s prkošenjem i suprostavljanjem podrazumijeva postojanje najmanje četri ponašanja (u trajanju od šest mjeseci) od navedenih: često se razbjesni, svađa se s odraslima, suprotstavlja se ili odbija pokoriti se zahtjevima i pravilima odraslih, namjerno ometa druge ljude, okrivljuje druge za vlastite pogreške, razdražljivo je, ljutito, osvjetoljubivo ponašanje, često psuje.

Kriteriji za poremećaj ponašanja su slični ali obuhvaćaju ozbiljnija antisocijalna ponašanja kao što su: izostajanje iz škole prije 13 godine života, krađa, podmetanje požara, seksualni napad, tučnjave, fizička okrutnost prema sebi, drugima ili životinjama.

Internalizirani poremećaji

Depresija

American Psychological Association ; With depression, however, feelings of sadness (tuga), hopelessness (beznadežnost) or despair (očaj) last two weeks or more and interfere with people’s day-to-day lives, such as their work, ability to sleep or even their interest in eating. Depression may even contribute to physical diseases

American Psychiatric Association (www.psychiatry.org); Depression is a serious medical illness that negatively affects how you feel (osjećaji, emocije), the way you think (kognicija) and how you act (ponašanje). Depression has a variety of symptoms, but the most common are a deep feeling of sadness or a marked loss of interest or pleasure in activities.

Depresija je često povezana s drugim bolestima ili sindromima.

Za razliku od anksioznosti, kriterij za određenje depresije je puno kraći i već treba reagirati ako su već dva tjedna prisutni slijedeći pokazatelji : promjena tjelesne težine, problemi sa spavanjem, umor, osjećaj bezvrijednosti, nemogućnosti koncentracije, misli o smrti i samoubojstvu.

Prema DSM-IV-TR kriterijima, pet ili više slijedećih simptoma mora biti prisutno, također u vremenu od dva tjedna ;

Kod djece i adolescenata depresivna stanja kao što je i vidljivo odražavaju se na uspjeh i postignuće u školi te mogu pokazivati i razdražljivost, dosadu, sklonost alkoholu i drugim sredstvima i dolazi do izražaja samokritičnost.

Etiologija depresije je zaista široka od genetske predispozicije, psihologijske osjetljivosti, osjetljivosti razvojne dobi, različitih sociokulturnih čimbenika, obiteljske dinamike…

Približno oko 5-10% djece i adolescenata posjeduju neke ili susindromske simptome depresije . Depresija i/ili simptomi depresije zamaskirani su ili uklopljeni u druge kronične bolesti poput astme, epilepscije, dijabetesa, hipotireoze .

Anksioznost je dobra, normalna i ujedno zdrava reakcija u određenim situacijama. Anksiozne reakcije prate neugodni doživljaji straha i tjeskobe koji mogu biti različiti po svojem obimu i intenzitetu. Anksioznost u određenim situacijama može djelovati i djeluje motivirajuće, pokrećući određene oblike ponašanja u smjeru izbjegavanja nepovoljnog ishoda. No, ako akutno i prolazno stanje anksioznosti prelazi u trajnije te ometa svakodnevno funkcioniranje (radno, obiteljsko, društveno, akademsko) tada može prerasti u svojevrsni anksiozni poremećaj.

U slijedećem tabličnom prikazu vidljive su razlike između uobičajene anksioznosti i anksioznosti koja prerasta u problem koji ometa svakodnevno funkcion (BUHIN):

Kod učestale ili kronične anksioznosti, središnju ulogu ima strah koji je abnormalan po svojem intenzitetu, trajanju i načinu na koji se ispoljava . Uz to prisutna je izrazita anksioznost, zabrinutost i napetost koja traje najmanje šest mjeseci i proteže se kroz razmišljanja o budućim dogašajima, osjećaj nekompetentnosti, samosvijest, zabrinutost zbog ranijih postupaka. Posebni oblici anksioznosti pojavljuju se u školskoj dobi kod djece u obliku separacijske anksioznosti (pr. hospitalizacija) ili straha od škole.

Kao što je vidljivo kod različitih odstupanja u doživljavanju i ponašanju posebnu pozornost treba usmjeriti na trajanje određenih pokazatelja i uzimati u obzir spektar afektivnih fenomena koji imaju svoj uobičajeni vremenski tijek (izrazi i autonomne reakcije - nekoliko sekundi, samoprocjene - nekoliko minuta i sati, raspoloženje - dani i tjedni, emocionalni poremećaji - tjedni, mjeseci do godine, osobine ličnosti - godine i cijeli život) .

10.1 Suicid

Pokušaj, suicidealne ideacije i izvršenje suicida su značajan problem u djetinjstvu i adolescenciji.

Pokušaj prvog suicida povezan je s različitim varijablama pa tako i prekidom trudnoće, abortusom (Steinberg et al., 2019).

References

Frances, A. (2013). Saving normal: An insider’s revolt against out-of-control psychiatric diagnosis, DSM-5, big pharma, and the medicalization of ordinary life. HarperCollins.

Frances, A. J. (2012, December 2). DSM 5 is guide not bible—ignore its ten worst changes. Psychology today. Retrieved January 24, 2017, from http://www.psychologytoday.com/blog/dsm5-in-distress/201212/dsm-5-is-guide-not-bible-ignore-its-ten-worst-changes

Steinberg, J. R., Laursen, T. M., Adler, N. E., Gasse, C., Agerbo, E., & Munk-Olsen, T. (2019). The association between first abortion and first-time non-fatal suicide attempt: A longitudinal cohort study of danish population registries. The Lancet Psychiatry, 6(12), 1031–1038. doi:10.1016/S2215-0366(19)30400-6